Crkva Sv.Nikole, Nin
25.03.2012
Utvrda Cesargrad
29.04.2012Veliki Tabor, mislim da za njega ne moram trošiti previše riječi, kak bi se reklo "must to see" ... dobro očuvan dvor izvana kao i iznutra ... ako vas zanima legenda o vještici Veroniki Desinić ili je ipak bila čarobnica koja je spasila Tabor od Turaka ?! ... ili vas možda zanima podzemni tunel kroz bunar kojeg zna samo jedna guska ?! Ili sve to pročitajte na ovoj stranici ili sami otiđite do Velikog Tabora i možda baš vi pronađete izgubljeni podzemni tunel ; )
Veliki Tabor jedan je od najočuvanijih kasnosrednjovjekovnih i renesansnih utvrđenih gradova kontinentalne Hrvatske. Ime mu potječe od naziva „tabor“ kojim se označavao ratni logor, odnosno utvrđenje podignuto radi obrane od Turaka. Prva kula sagrađena je u 12. stoljeću, ostale polukružne kule građene su u 15. i 16. st., a iako je kasnije pretvoren u dvorac očuvao je kasnogotičke oblike i arhitektonsku kompoziciju. Dvanaest međusobno različitih krovnih pokrova daje mu posebnu reljefnost, dok je unutrašnjost dvorca obogaćena galerijama ukrašenim okruglim stupovljem koje mu u večernjim satima daje poseban izgled. Od zanimljivosti treba izdvojiti veliki bunar dubok 31 metar, te vinski podrum s velikom prešom za grožđe. Pretpostavlja se da površina dvorca iznosi otprilike 3.340 metara kvadratnih, a najljepšom prostorijom smatra se velika rustikalna dvorana ukrašena helebardama.
Desinić
Krapinsko-zagorska županija
Legenda o Veroniki Desinićkoj
Tijekom stoljeća nastale su mnoge legende i priče vezane uz Veliki Tabor, osobito o raznim sablastima koje ga posjećuju: o čudnom jecanju za dugih zimskih noći, povorci kostura uoči Svih Svetih, ukletom kaštelanu, bijelim prikazama, ponoćnom lupanju po gradskim vratima, crnom psu, zakopanom blagu … No, najpoznatija legenda je ona o Veroniki Desinićkoj. Nekada davno ovim krajevima vladao je moćni ban Herman II. Celjski. Njegov mlađi sin Fridrik Celjski zanemarivao je svoju ženu Elizabetu Frankopan, jedinicu kneza Stjepana I. Frankopana, ostavljajući ju u dvoru dok bi dugo izbivao obilazeći ljubavnice. Na jednom takvom putovanju, jašući očevim posjedima, upoznao je mladu zlatokosu ljepoticu Veroniku Desinićku, koja je živjela u blizini Velikog Tabora.
Između Veronike i Fridrika buknula je strastvena ljubav koja nikako nije bila po volji starom grofu Hermanu. Budući da Fridrik više nije ni živio sa svojom ženom, njegov otac i Frankopani htjeli su ih pomiriti, te su dogovorili sastanak supružnika u gradu Krapini. Iako su se Elizabeta i Fridrik pomirili, slijedećeg jutra ona je pronađena mrtva u krevetu s nožem zabodenim u trbuh. Iako se pričalo da ju je ubio sam Fridrik, krivnja mu nije dokazana. Nakon ovih događaja Fridrik i Veronika pobjegli su u grad Fridrichstein u blizini Kočevja u Sloveniji, gdje su se u tajnosti vjenčali. No, grof Herman je ubrzo doznao za vjenčanje te je poslao vojsku s nalogom da uhvate ljubavnike. Fridrik je uspio spasiti Veroniku iz grada i uputio ju da bježi preko Gorskog kotara, Moslavine i Kalnika sve do seoca Sveta Margita. Međutim, on nije uspio pobjeći očevoj vojsci te su ga zarobljenog dopremili u Veliki Tabor. Grof Herman je bio toliko razjaren da ga nije htio ni pogledati, već je zapovjedio vojnicima da ga odvedu u grad Celje i tamo zatvore u kulu. Ta kula, kasnije nazvana „Fridrikovom kulom“, bila je uska i visoka oko 23 metra, te bez krova. Čim su u nju zatvorili Fridrika, zazidali su sve otvore osim jednog kroz koji su mu davali hranu. Tu je proboravio preko četiri godine, a kada ga je otac konačno odlučio osloboditi bio je psihički slomljen.
No, niti Veronika nije imala sreće jer su i nju Hermanovi vojnici nakon nekog vremena pronašli i doveli u Veliki Tabor. Herman je odlučio iskaliti svoj bijes na njoj, te ju je optužio da je copernica koja je zavela njegovog sina, a čak i njega pokušala otrovati. Organizirano je suđenje koje je trajalo puna dva dana. U predvečer drugoga dana suci su izjavili da nije kriva. Grof Herman se nije mogao pomiriti s ovom presudom pa je, čim su suci krenuli prema izlazu, izdao nalog kaštelanu da ubiju Veroniku, na što su sluge na sredinu dvorca postavile poveću drvenu posudu s vodom i udavile ju. Tako je skončala Veronika, a njezino mrtvo tijelo zazidali su u u zidine dvora, odnosno u stijenu iznad viteškog salona, između peterokutne kule i ulaza u grad. Stoljećima kasnije, 1982. godine, čisteći prostorije Velikog Tabora, pronađena je ženska lubanja, koja u skladu s legendom možda zaista i pripada nesretnoj Veroniki.
Još je jedna priča o Veroniki Desinićkoj, ali ovaj put kao o čarobnici koja je spasila Taborgrad od Turaka. Provalivši kroz obrambeni zid, Turci su došli do samoga grada. Veronika je na prozoru rezuckala slamu na sitne komadiće. Kad su se Turci približili, prosula je na njih izrezanu slamu koja se pretvorila u jato stršljena i tako otjerala Turke.
Podzemni tunel
Stare priče kažu, ali često je to i istina, da su zagorski dvorci podzemnim hodnikom bili povezani s najbližom vodenom površinom. Dugo godina nije se znalo gdje je tunel u Velikom Taboru. Problem je riješila guska koja je pala u bunar u dvorištu dvorca, u vrijeme kada su u Velikom Taboru živjele opatice. Iz bunara guska je pronašla tunel koji je vodio do potoka u selu Košnička Gora. Djeca i danas traže izlaz kraj potoka, ali se on opet izgubio, vjerojatno do neke nove guske ...
Tabor Film Festival
Od 2003. godine godine u prostorima Velikog Tabora održava se međunarodni festival kratkometražnog filma, a u spomen na legendu o Veroniki Desinićkoj pobjednici za nagradu dobivaju tzv. Veronikinu lubanju.
Povijest dvora Veliki Tabor
Oko vremena nastanka Velikog Tabora i toga tko ga je gradio mišljenja su podijeljena. Jedna skupina istraživača priklanja se teoriji da je nastao u drugoj polovici 15. stoljeća, dok ga druga datira početkom 16. stoljeća. Ono što je sigurno jest da prvi spomen Velikog Tabora nalazimo u darovnici Ivaniša Korvina iz 1502. godine, kojom „castellum nostrum Thabor“ daruje Pavlu Ratkaju (ugarski Rattkayu), zbog njegovih zasluga u borbama protiv Turaka, ali i kako bi podmirio novčani dug od dvjesto forinti koji je imao prema njemu. Budući da Pavao umire već slijedeće godine, kralj njegovoj braći izdaje darovnicu kojom im još jednom potvrđuje vlasništvo nad Velikim Taborom. No, da to često nije bilo dovoljno osiguranje vlasti nad nekim posjedom, pokazuju nam podaci o tome da je Beatrica Frankopan, udovica Ivaniša Korvina, sa svojim novim suprugom markgrofom Jurjem Brandenburškim, u nekoliko navrata slala vojsku na Veliki Tabor ne bi li ga vratila u svoje vlasništvo. To je vjerojatno razlog što su upravo Ratkaji dodali prepoznatljive polukružne kule i time stvorili utvrđeni grad u obliku kakvom ga danas poznajemo. Beatricini pokušaji ostali su bezuspješni, te grad ostaje u posjedu Ratkajevih sve do 1793. godine, kada posljednji član u narodu omiljene plemićke obitelji umire bez potomaka.
