Tvrđava Sv.Nikola
25.08.2011
Tvrđava Sv.Mihovil
25.08.2011Bribirska glavica ... zanimljivo mjesto, samo ne u osmom mjesecu na +50 bez hlada u krugu od jednog kilometra, ali inače zanimljivo mjesto : )
Arheološka zona Bribirska glavica smještena je na brijegu Glavica u selu Bribir, petnaestak kilometara sjeverozapadno od Skradina. Unutar jakih bedema iz doba Ilira (Liburni) i rimskoga vremena (1. st. po. K.), na prostoru od oko 75000 četvornih metara, ostatci su naselja u kojem se preslojavaju različite faze razvitka ovog značajnog lokaliteta – na ostatcima pretpovijesne gradine sagrađeno je urbano naselje u doba Rimljana (Varvaria), a na njegovim ruševinama Hrvati podižu srednjovjekovni Bribir, koji u doba Šubića (2. pol. 13. i početak 14. st.) praktično egzistira kao centar hrvatske države.
Skradin
Šibensko-kninska županija
Sveti Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac (1340. – 1391.)
Kao moguće mjesto rođenja spominje se Velim kod Stankovaca, no ipak najčešće se navodi Šibenik. Rodio se u plemićkoj obitelji. Franjevcem je postao u gradu Bribiru, sjedištu velikaša Šubića. Oko 1365. godine zaređen je za svećenika i kao misionar pošao je u Bosnu oko 1372. godine, gdje je djelovao među bogumilima. Nakon 12 godina misijskog djelovanja u Bosni, 1384. godine pošao je u Palestinu zajedno s fra Deodatom i fra Petrom iz Narbonne (Francuska) i fra Stjepanom iz Cunea (Italija).
Jednom prigodom je tako pošao sa družinom do islamskog vjerskog službenika u Omarovoj džamiji u Jeruzalemu, s namjerom da ga uvjeri u ispravnost kršćanske vjere. Kadiju je to razbjesnilo, na što im se zaprijetio smrću, nu budući da ni ta prijetnja smrću ih nije odvratila od vjere, kadija je prijetnju ostvario, osudivši ih na smrt. Okolni muslimani su tada napali Nikolu Tavelića i drugove. Zlostavljali su ih tri dana, a onda je kadijinu presudu potvrdio i građanski sud, nakon čega je okolna svjetina mačevima sasjekla Tavelića i drugove i bacila ih na lomaču.
Sva četvorica su podnijela mučeničku smrt u Jeruzalemu pred Vratima Jafe. Izvršenju smrtne kazne bio je nazočan i fra Gerard Chelvet, gvardijan samostana sv. Spasa na Sionu, uz Dvoranu Posljednje večere. On je s fra Martinom Šibenčaninom opisao njihovu mučeničku smrt i izvješća poslao u Vatikan, Leipzig, Šibenik i drugdje.
Odmah su ih u Europi počeli slaviti kao mučenike (od 14. studenog 1391.), posebno u Šibeniku. Papa Lav XIII. odobrio je Nikolino štovanje 1889. godine na molbu šibenskog biskupa J. Fosca. Između dva svjetska rata raširilo se Nikolino štovanje, a rad na kanonizaciji je sretno završen i papa Pavao VI. proglasio ga je svetim u Rimu, 21. lipnja 1970. godine.
Sv. Nikoli Taveliću podignute su crkve i oltari u domovini i po svim kontinentima, a pisci i umjetnici ovjekovječili su njegov lik (kipovi, slike, književna i glazbena djela). Godine 1937., hrvatski katolici podigli su mu oltar u Jeruzalemu unutar češke kapelice na obronku Maslinske gore. Danas tu kapelicu više nije moguće posjetiti jer se nalazi unutar diplomatskog sjedišta delegata Svete stolice za Jeruzalem. Njegov blagdan slavi se 14. studenog.
Izvor: http://www.wikipedia.org
Pavao I. Šubić Bribirski (o. 1245. - 1. svibnja 1312.)
Ban Pavao I. Šubić Bribirski "ban Hrvatske i gospodar Bosne" je pokopan u katedrali "Sv. Marije" u Bribirskoj Glavici.
Pavao I. Šubić Birbirski, hrvatski ban, gospodar Bosne i najmoćniji član velikaške obitelji Šubić koju je, za svoje vladavine, podigao na najvišu razinu moći.
Vladao je Hrvatskom u vrijeme prijestolnih borbi između zadnjeg Arpadovića i dinastije Anžuvinaca koja je polagala pravo na krunu Hrvatske i Ugarske. U takvim prilikama, uspio je osigurati za sebe i svoj rod nasljednost banske časti i upravu nad čitavom središnjom Hrvatskom, a upleo se aktivno i u sam proces riješavanja dinastičkog pitanja.
Povijest Bribirske glavice
U mjestu Bribir, 15 kilometara od grada Skradina, nalazi se atraktivan lokalitet poznat kao Bribirska glavica, središte hrvatske države u 13. st. i spomenik kulture najviše kategorije. Arheološki lokalitet Bribirska glavica (antička Varvaria i starohrvatski Bribir) obuhvaća površinu od 72.000 kvadratna metra i nalazi se na 300 m nadmorske visine. Među arheolozima je ovaj lokalitet poznat kao «Hrvatska Troja», a tako ga je nazvao otac hrvatske arheologije, fra Lujo Marun 1908. godine.. Jedan je od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj, na kojem se može pratiti slijed življenja iz pretpovijesti, liburnskog doba, rane i kasne antike, starohrvatske povijesti, te ranog i kasnog srednjeg vijeka..
